SVEMIR

Svemir je beskonačno prostranstvo koje nas okružuje. To je u stvari vremenski prostor u kojem plovi mnoštvo nebeskih tijela i koji postoji neovisno od ljudskog znanja.
Velikim praskom naziva se događaj stvaranja svemira. Važno je razumijeti da Veliki prasak nije nikakva eksplozija u "središtu svemira" (svemir nema središte!) već sam događaj stvaranja prostora, vremena, materije i energije. Svemir se nakon Velikog praska počeo širiti. 

Veliki prasak (Big Bang) je naučna teorija u astronomiji  koja opisuje početak i prvobitni razvoj svemira. Suština teorije je bazirana na tome da se teorija relativnosti primjenjuje sa promatranjem veličine galaksije te se dovode zaključci o stanju galaksije naprijed i nazad u vremenskoj jedinici. Po teoriji velikog praska, svemir je nastao iz neograničeno guste i fizički paradoksalno  neograničene jedinice vremena i prostora. Po ovoj teoriji svemir se od svog začetka širi te se objekti u svemiru konstantno udaljavaju jedni od drugih.
Proces formiranja galaksija je usko vezan uz proces stvaranja atoma koji se dogodio oko 500 000 godina nakon Velikog praska.
Proces počinje s dva atoma koji se slučajno nađu u blizini te se, zbog gravitacije, još više približe. Takva mala nakupina svojom naraslom gravitacijskom silom postaje uzrokom lančanog procesa koji na kraju vodi do formiranja galaksija i skupova galaksija.
Problem je u tome što za dovršenje tog procesa nije dovoljno ovih 10-15 milijardi godina na koliko se procjenjuje starost svemira. Pored toga, ako nakupina atoma u nekom vremenu ne uspije dosegnuti određenu kritičnu masu, širenje svemira će odnijeti okolnu materiju izvan njenog dosega i tako zaustaviti proces. Jedino moguće objašnjenje ove zagonetke je postojanje nekog nepoznatog procesa koji bi stvorio nakupine materije prije ere stvaranja atoma. Za sada stručnjacima nije poznat nijedan takav proces. Hoće li se svemir zauvijek širiti ili će se nakon nekog vremena početi skupljati? Odgovor na ovo pitanje ovisi o masi svemira, što je teško procijeniti s obzirom da sva masa nije vidljiva, obzirom da ni sami ne znamo koliko je veliko to prostranstvo.
Postoje mnoge teorje, a koja je točna, ili barem približna, pokazati će vrijeme.

---

---

Crne rupe su vrlo kompleksna svemirska tijela koja su nekada bila masivne zvijezde, a propale su zbog vlastite gravitacije. Crne rupe je vrlo teško vidjeti. Da ne postoje efekti koje crne rupe čine u svojoj okolini, ne bi ih bilo moguće ni pronaći. Crna rupa ima snažnu gravitaciju koja uvlači u sebe sve što joj se nađe u blizini. Znanstvenici danas vjeruju da neke galaksije imaju velike crne rupe u svojim centrima, koje oslobađaju ogromne količine energije i samim time utječu na galaksiju. Gorivo za rad crnih rupa su zarobljeni plinovi, zvijezde i prašina koji su uvučeni u rupu. Plin koji je uvučen u rupu vrti se u krug. Koristeći spekrtroskope, znanstvenici imaju mogućnost mjeriti brzinu plina koji se vrti oko ulaza u rupu. Brzina kojom se plin vrti smatra se potpisom, tj. odlikom svake crne rupe. Znajući brzinu plina, znanstvenici mogu izračunati masu crne rupe. Za neke od crnih rupa izračunato je da imaju masu jednaku masi 3 milijarde naših Sunca! Još produktivniji način proučavanja crnih rupa je proučavanje X-zraka koje zrači crna rupa. X-zrake imaju mogućnost probijati se puno uspješnije kroz plin i prašinu, nego optička svjetlost. Pomoću svih ovih metoda  proučavanja znanstvenici su u mogućnosti objasniti veze crnih rupa sa moćnim svemirskim događajima koji do sada nisu objašnjeni.

---

---

Zvijezda je brilijantna, ogromna sfera vrućeg plina, čija je energija proizvedena u unutarnjim nuklearnim reakcijama. Zvijezde se nalaze unutar galaksija. Galaksije ne sadrže samo zvijezde, nego i oblake plina i prašine.  Ovi se plinovi nazivaju maglice i u njima su zvijezde "rođene". U maglicama se nalazi vodik koji se pod utjecajem gravitacije i zvijezda vrti sve brže. Milijunima godina sve više vodika ulazi u ovaj vrtlog. Reakcije koje se događaju među atomima vodika zagrijavaju oblak plina. Kada temperatura dostigne oko 15 000 000 stupnjeva Celzijevih, u unutrašnjosti dolazi do nuklearne fuzije. Ogromna toplina proizvedena od fuzije uzrokuje zgušnjavanje plina i stvaranje proto-zvijezde. Ovo je prvi korak u evoluciji zvijezde. Rastuća proto-zvijezda nastavlja akumulirati još mase. Količina mase koju može akumulirati ovisi o količini materije u maglici iz koje je proto-zvijezda nastala. Kad se masa stabilizira ona postaje zvijezda. Zvijezda će nastaviti sjati miljune i milijarde godina. Obzirom na to da je  užarena, vodik je konvertiran u helij u središtu zvijezde zbog nuklearne fuzije. Središte polako postaje nestabilno i zvijezde se počinju polako stezati, dok se vanjski slojevi zvijezde, koji se sastoje većinom od vodika, pocinju širiti. Posto se sire, oni se i hlade i sjaje crveno. Tada zvijeda dolazi do faze crvenog diva. Crvena je zato što je hladnija od proto-zvijezde i veća zato sto su se vanjski slojevi proširili. Sve zvijezde imaju isti put nastanka do faze crvenog diva. Količina mase zvijezde tada određuje kakav će biti njen daljnji život.

---

---